Neplodnost ako se već u prvoj godini primijeti kod parova koji žele bebu odmah je potrebno reagovati.Na vrijeme treba krenuti sa liječenjem.Što je par mladji to su šanse veće.
Muškarac bi se trebao obratiti specijalistu opće medicine radi pretrage sjemene tekućine (spermiogram). Žena bi se trebala javiti nadležnom primarnom ginekologu. Nerijetko se pacijenti jave u privatne zdravstvene ustanove radi brže obrade.Kako izgleda prvi dolazak kod liječnika?Prvi posjet liječniku je značajan. Važno je uzeti iscrpnu anamnezu supružnika te napraviti plan pretraga za obradu neplodnosti. Pretrage su jeftine a samim tim i jednostavne. One nam odgovore je li moguće doći prirodnim putem do trudnoće.
Postojanje dovoljnog broja progresivno pokretnih spermija uredne morfologije, redovite ovulacije, prohodnosti jajovoda te normalne maternice u kojoj bi trebalo doći do ugnježdenja embrija.Koje se metode koriste za utvrđivanje neplodnosti?
Muškarcu je potrebno načiniti spermiogram te urološki pregled koji podrazumijeva pregled skrotuma (veličina testisa, epididimisa, krvnih žila te prostate). Sjeme je najbolje dati u razdoblju tri do šest dana apstinencije od spolnog odnosa. Uvriježeno je da to bude pet dana.
Kod žene je, osim ginekološkog pregleda i PAPA testa, potrebno pregledati dojke, štitnjaču te napraviti ultrazvučni pregled maternice, jajovoda i jajnika. Provjera ovulacije može se napraviti mjerenjem bazalne temperature, transvaginalnim ultrazvučnim pregledom te određivanjem progesterona u krvi 21. dan ciklusa.
Ponekad se hormonski status žene provjerava u krvi, a najidealnije razdoblje za to je treći dan ciklusa (između drugog i petog dana menstruacije).
Deformacije maternice, jajnika i jajovodaMogući problemi sa spermatozoidimaMikrobiološka obrada obaju supružnika je također važna. Uzorak se uzima obriskom mokraćne cijevi kod muškarca te vrata maternice kod žene. Sljedeće pretrage su provjera prohodnosti jajovoda. To je moguće pomoću histerosalpingografije koja se može napraviti pod kontrolom ultrazvuka ili rengenske pretrage uz kontrastno sredstvo koje se aplicira kroz rodnicu i vrat maternice.
Ove pretrage se rade ambulantno.U slučaju neprohodnosti ili izostanka trudnoće uz prohodne jajovode, nakon šest mjeseci je potrebno napraviti dijagnostičku laparoskopiju koja se radi u općoj anesteziji. Nerijetko se pronađu i žarišta endometrija po površini zdjelice i jajnicima, što nazivamo endometrioza. Pregled unutrašnjosti maternice radi se uz pomoć dijagnostičke histeroskopije pri kojoj se mogu pronaći polipi sluznice, priraslice, submukozni miomi ili pregrade.Koje su metode liječenja?Većinu metoda kojima liječimo nazivamo metodama potpomognute oplodnje.
Ovulacija se potiče tabletama klomifena, tamoksifena ili letrazola. Ako se ne uspije postići ovulacija, koriste se hormonske injekcije gonadotropina. Kod pacijentica sa sindromom policističkih jajnika nerijetko se daju tablete metformina.
U slučaju manjeg broja progresivno pokretnih spermija (10 do 20 milijuna) i prohodnih jajovoda, koristi se metoda odlaganja spermija u maternicu (IUI - intrauterina inseminacija, AIH - artfitial insemination by husband).Uzimanje oocitaKod supružnika koji nemaju spermija (azoospermia) radi se inseminacija u maternicu sa spermijima donatora (AID - artifitial donation by donor). Kod nešto manjeg broja spermija u pojedinim centrima koristi se i inseminacija u jajovode (ITI - intratubarna inseminacija). Nerijetko se pacijenticama potiče ovulacija, što povećava šansu za trudnoću. Ne preporučuje se više od šest neuspješnih pokušaja.Kod parova kod kojih su neprohodni jajovodi moguće je načiniti mikrokiruršku korekciju sa stvaranjem novih ušća jajovoda, razrješavanja priraslica koje se mogu načiniti laparoskopskim putem ili klasično laparotomijski (kod otvorenog trbuha). Endometrioza se također liječi na ovaj način.U slučaju manjeg broja spermija od 10 milijuna ili neprohodnih jajovoda načinit ćemo izvantjelesnu oplodnju (IVF - In vitro fertilizacija). Kod vrlo malog broja pravilnih i ili pokretnih spermija potrebno je načiniti intracitoplazmatsku injekciju spermija (ICSI - intra cytoplasmatic sperm injection). Kod pacijenata kod kojih se spermiji stvaraju i dalje u testisima, a ne nalaze u sjemenoj tekućini, do spermija se dolazi biopsijom epididimisa ili testisa (MESA, TESA) te potom injektiraju u jajne stanice.
Oplodnja izvan tijela radi se i u parova kod kojih nije došlo do uspjeha inseminacijom u maternicu ili jajovode. U neplodnih parova kod kojih je uzrok imunološki, zatim u parova kod kojih ne znamo uzrok, također je metoda liječenja oplodnja izvan tijela.
EmbriotransferInvitrofertilizacija i intracitoplazmička injekcija.U novije vrijeme donacija jajnih stanica pokazala se vrlo uspješnom kod žena koje nemaju više zrelih jajnih stanica. To su žene koje su ušle u prijevremenu menopauzu prije 40. godine života iz neznanih razloga, potom žene kojima su odstranjeni jajnici zbog neke bolesti, kao i oštećeni jajnici tijekom kemoterapije maligne bolesti organizma.
Uspješnost pojedinih metoda potpomognute oplodnje je različita. To sve zavisi o uzroku neplodnosti, dobi supružnika. AIH u odgovarajuće odabranih pacijenata iznosi oko 20 posto kumulativno u tri postupka. Izvantjelesna oplodnja ima veću uspješnost koja u mlađih žena može dosegnuti od 40 do 50 posto uspješnosti.O uspješnosti je puno bolje govoriti za pojedine bračne parove, nego za pojedine metode potpomognute oplodnje. Općenita uspješnost liječenja neplodnosti trebala bi iznositi oko 80 do 90 posto. Trudnoća je uvijek veća kod mlađih žena, odnosno mlađih od 35 godina. Najplodnije razdoblje žene je između 20. i 25. godine života.
Stoga je važno planirati trudnoću u ranijoj dobi. Bolje je na vrijeme planirati porodicu kako bi se rizik smanjio na manimalu.
tags:neplodnost,oplodnja,
